Priča ide ovako. Bliži se ponoć. Nedjelja, mjesec juni 2024. godine. Dva crnoputa momka ispred džamije Kayserije razgovaraju sa efendijom. Odnekud iz mraka, u haremu džamije pojavljuju se dva lokalna momka iz Goražda. Kažu „vidjeli smo ovu dvojicu putnika na jacija-namazu i nešto nam nije dalo mira… morali smo se vratiti da pitamo treba li im šta. Pa neće valjda u našem Goraždu ostati gladni i na ulici…???“
Kroz razgovor na šturom engleskom saznaju da putuju iz Sirije. Preko Crne Gore ušli su u Bosnu i dalje namjeravaju za Europu. Pitaju ih jesu li gladni, žedni, treba li im novca, gdje će provesti noć…?
Sirijci odgovoraju da su jeli, nisu gladni, neće novac, samo pitaju gdje je autobuska stanica i u koliko sati ima prvi autobus za Sarajevo? Jedan od njih jedva na jedvite jade hoda, noge ga užasno bole i pune su žuljeva.
Jedan od naših momaka telefonom poziva lokalnog ugostitelja koji nudi apartmane tražeći bilo kakav smještaj za prenoćište, samo do pola 6 ujutro.
„A ko su, a šta su, a otkud u ovo doba, a dokle će, a kada će, da nisu migranti….? 100 pitanja… !
Kad je saznao da su migranti počinje da usteže, traži razloge da ih ne primi….
Ok. Razgovor se završava bezuspješno.
Tada se jedan od momaka sjeti Murisa Ražanice, vlasnika hotela “Behar”. Kaže, čuo je da ovaj goraždanski hotelijer pruža pomoć i utočište kad se neko nađe u nevolji. Okrenuše broj telefona, javlja se popularni „Murinjo“.
“Gazda, takva i takva je stvar, možeš li išta učiniti za…???”
U pola rečenice Muris prekida razgovor i kaže: „Dovedite ih, riješićemo !!!“
Obzirom da jedva hodaju, naš momak trči po auto i vozi ih pred hotel „Behar“.
Muris ih čak nije ni vidio. Sjedi sa društvom u bašti hotela i kratko izdaje uputstvo svojoj supruzi da im da apartman. Gospođa Nevzeta bez po riječi uzima dva ključa i daje im 2 jednokrevetne sobe na trećem spratu, preko puta popularnog apartmana „Angelina Jolie“. Kaže, nek budu rahat, neka se okupaju, odmore i osvježe…
Muris dodaje da će ujutro oko 7 sati imati doručak, a u 8 sati 2 besplatne autobuske karte za Sarajevo!
„Gazda hvala ti puno što si se javio na telefon ovako kasno i primio momke u hotel.
Šta smo dužni?“ – upitaše goraždanski momci.
– Kaže: „Niste ništa!“
– Kako ništa???
– “Fino, ništa. Imaj Onaj gore što sve Vidi” …. i prstom pokazuje u nebo!!
TAKO JE I BILO !!!!
Bos Portal 